U članku profesora psihologije Tomislava Čekolja pročitajte statističke podatke prema posljednjem dostupnom MUP-ovom istraživanju iz 2020. godine o mladima u vožnji te konzumaciji alkohola. Saznajte i tko su to mladi vozači te zašto spadaju u posebnu kategoriju vozača.

Zašto mladi piju?

Alkohol je dobio ime prema arapskoj riječi „al-khul“ koji u prijevodu znači „jako fin“.  Pa misle li mladi da je pijenje i dalje „cool“? Ako uđete u jedan tipični srednjoškolski razred, mladi će prilično otvoreno govoriti o temi alkohola. Kakve odgovore ćete dobiti ako im postavite vrlo jednostavno pitanje, „zašto pijete?“:

„ Pijem vikendom, svi to rade, u čemu je problem.“    Ivan, 16 godina

„ Kad popijem, lakše mi se družiti s drugima.“ Mateo, 15 godina

„ Pijem da bih bio dio ekipe.“ Kruno, 17 godina

„ Kad ne pijem, dosadno mi je s društvom.“   Ivan, 18 godina

„ Osjećam se super kad pijem.“  Lovro, 16 godina

Iako se odgovori čine jednostavnima u njima se kriju važna uvjerenja mladih o alkoholu, a koja snažno utječu na njihovo ponašanje.  Svi to rade? Jedan od glavnih načina učenja novih ponašanja je tzv. „učenje prema modelu“. Jednostavnim rječnikom, radim ono što vidim/čujem/percipiram kod svojih modela ili uzora. Roditelji se ističu kao glavni modeli svih ponašanja, pa tako i konzumacije alkohola. No, u adolescentskoj dobi vršnjaci imaju i jači utjecaj na modeliranje ponašanja. Suvremena istraživanja nam ukazuju na podatak da je oko 50 posto mladih uvjereno da većina njihovih vršnjaka pije („svi to rade, u čemu je problem“). Lakše mi se družiti s drugima? Ljudski mozak je koncipiran tako da ima mnoštvo sustava inhibicija koji omogućuju da kontroliramo svoje ponašanje. Alkohol je u biti depresor, odnosno djeluje tako da inhibitorne sustave oslobađa djelovanja zbog čega u pijanom stanju gubimo kontrolu, sram i povećavamo svoje samopouzdanje. Osjećam se super? U samoj biti ljudskog ponašanja je traženje ugodnih aktivnosti te izbjegavanje boli i neugode. Alkohol djeluje dvostruko, stimulira centre za ugodu u mozgu, ali i  potiskuje one sustave vezane za neugodne emocije poput krivnje, čak i boli. Iako mnogi smatraju da je pritisak vršnjaka najjači prediktor pijenja kod mladih, istraživanja pokazuju da je to upravo osjećaj ugode i osobnog zadovoljstva. Tako će vam srednjoškolci često reći da im alkohol pomaže da se razvesele, da im mijenja raspoloženje, da im se sviđa taj osjećaj, da im je zabavno, da su im društvena okupljanja još bolja. Upravo u ovim osjećajima zavijenim društvenom tolerancijom opijanja i lakom dostupnošću alkohola, krije se opasnost od razvoja ovisničkog ponašanja. Rijetko koji mladi čovjek počinje piti da bi narušio svoje zdravlje ili postao ovisan o alkoholu. Kako onda već desetljećima kroz zdravstveni sustav godišnje prolazi oko 250 000  alkoholičara? Manji dio mladenačke populacije će vam reći da pije zbog toga jer se osjeća depresivno, usamljeno, zabrinuto. Ovaj dio mladih pije ne samo da bi doživio ugodne emocije, već i da bi izbjegao neugodne zbog čega su u velikom riziku od razvoja različitih mentalnih problema. U razgovorima s mladima, često se otkrije da u pozadini pijenja stoji jedan kronični, dugotrajni osjećaj praznine i usamljenosti, manjak stvarnog ljudskog kontakta u kojem bi se osjetili stvarno povezanima s drugima. Ne čudi stoga lucidno pitanje jednog pametnog mladića na srednjoškolskoj radionici koja se bavila prevencijom razvoja ovisnosti kod mladih: „A recite nam zašto ne bi pili?“ Prevedeno u rječnik za odrasle, nudimo li im dovoljno zdravog vodstva koji bi ih pogurao prema zdravijim stilovima života?  Iz kuta roditelja, jesmo li dovoljno povezani sa svojom djecom, ali zaista, koliko kvalitetnog vremena provodimo s njima? Iz kuta škole, koliko imamo vremena, snage i entuzijazma uključiti mlade ljude u aktivnosti koje bi ih oblikovale u empatična bića sklona povezivanju s drugima? Ako alkohol promatramo kao sredstvo lakšeg povezivanja s drugim ljudima tada nam izjave mladih s početka teksta mogu biti puno jasnije. „U društvu mi je dosadno kada ne pijem“ kaže 18-godišnji Ivan. Prevedeno, kada ne pijem ne osjećam se povezan sa drugima. Još grublje rečeno, kada ne pijem, moje društvo ni ne postoji. Gdje je moj osjećaj pripadnosti ako moje društvo ne postoji? Postojim li uopće? Mnoštvo preventivnih društvenih aktivnosti, pa i programi u školama često su naglašeno racionalni. Mladima se prezentiraju činjenice koje ukazuju na štetnost alkohola po ljudsko tijelo, obitelj, školu, posao. No, ako kvizaški znamo odgovoriti na sva pitanja o štetnosti svih psihoaktivnih sredstava ne znači da ćemo dobiti bitku sa ovisnostima. Što nedostaje? Biti u grupi, povezati se sa drugima, razvijati emocionalni rječnik, spoznavati svoje granice, razvijati samosvijest, uočiti razlike u odnosu na druge. Ukratko, biti u kontaktu, biti povezan s drugima u trijeznom stanju. Novi predmet u školi: „Emocionalna pismenost“ Zašto ne?

 Tomislav Čekolj, prof. psihologije

Članak je napravljen u sklopu projekta „Bez promila“ kojeg provodi Mreža udruga Zagor u suradnji sa Policijskom upravom Krapinsko-zagorskom i Krapinsko-zagorskom županijom, a financiran je sredstvima Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je nositelj Ministarstvo unutarnjih poslova.

Članak se nalazi u prilogu.