Članak "Nasilje je out!"
Vršnjačko nasilje ili drugim riječima Bullying, danas je jedan od najznačajnijih problema s kojima se susreću mladi. Nekada se nekim ponašanjima nije pridavalo toliko pozornosti te se na njih nije gledalo kao na problem već na svakidašnje iskustvo koje svaka mlada osoba mora proći u svojoj mladosti. Danas je društvo puno osjetljivije i senzibilnije na određena ponašanja pa samim time i na problem vršnjačkog nasilja. Usprkos tome vršnjačko nasilje i dalje je jedan od velikih problema u današnjem društvu. Vrste vršnjačkog nasilja su brojne, a uz već od prije poznate vrste kao što je fizičko, verbalno, socijalno, seksualno, pojavilo se i elektronsko nasilje poznatije kao cyberbullying koje danas uzima sve veće zamahe i postaje jedan od najvećih problema današnjice. Da bi se neko ponašanje smatralo vršnjačkim nasiljem mora zadovoljiti tri kriterija. Počinitelj mora imati namjeru nanošenja štete žrtvi, to ponašanje mora trajati duži vremenski period, odnosno ponavljati se i mora postojati neravnoteža između moći počinitelja i žrtve. Neravnoteža može biti izražena u fizičkom smislu ili pak u psihosocijalnim karakteristikama počinitelja i žrtve.
Uzrok vršnjačkog nasilja nije homogen, ali postoji zajednički faktor koji može biti ključan za pojavu vršnjačkog nasilja među mladima, a to je neka vrsta obiteljske disfunkcije. Mnogi mladi ljudi koji su uključeni u vršnjačko nasilje često imaju obitelji u kojima su bili izloženi nekom od oblika nasilja. Mnogi počinitelji nasilja dolaze iz domova u kojima su svakodnevno bili izloženi nasilju ili pak su zanemareni u svojim obiteljima. Izloženost nasilju i zanemarivanju u djetinjstvu i mladosti jedni su od najznačajnijih faktora za pojavu nasilnog ponašanja kod mlade osobe. Što nam to govori? Da i počinitelj treba biti saslušan i prihvaćen jer iza svake „akcije“ postoji osjećaj i iza svakog osjećaja postoji potreba, a počiniteljima je vrlo moguće tijekom odrastanja uskraćena potreba za ljubavi i osjećajem prihvaćanja te nisu imali priliku razvijati empatiju.
Svi smo barem jednom bili svjedok nasilja, no kako smo u tom trenutku reagirali? Jesmo li ispravno reagirali? Ili smo ipak spustili pogled i pravili se da ne vidimo što se događa? Kada smo svjedoci vršnjačkog nasilja važno je pravovremeno reagirati! Važno je da se svako vršnjačko nasilje prijavi, ali i da se pruži podrška žrtvi i počinitelju kao i da se sasluša i jedna i druga strana. Nasilje koje nije prijavljeno može imati posljedice. Neprijavljivanjem nasilja šaljemo poruku žrtvi da nije zaštićena, da to što doživljava nije ništa loše i da je to što proživljava sasvim u redu, dok s druge strane počinitelja na neki način štitimo i da ne dajemo mu do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo.
Svaka osoba ima pravo na sigurno i poticajno okruženje u kojem se poštuje njegovo dostojanstvo kako žrtva tako i počinitelj. Budimo društvo koje ne prihvaća nasilje, koje svjesno reagira i pomaže i žrtvi i počinitelju nasilja. Budimo promjena i stvorimo svijet pun razumijevanja, prihvaćanja, empatije i pozitivnih misli i djela jer nasilje nije IN!
GABRIJELA OČIĆ
LITERATURA:
Ninčić, Ž.(2022). Vršnjačko nasilje kao oblik socijalne destrukcije [Peer Violence as a Form of Social Destruction]. Kultura polisa, 19(2), 201–222.
Reić Ercegovac, I. (2016). Doživljeno vršnjačko nasilje: relacije s dobi, spolom, razrednim ozračjem i školskim uspjehom. Školski vjesnik: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 65(2), 251-271.
FOTOGRAFIJA:
Ovaj članak izrađen je uz financijsku podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Sadržaj članka u isključivoj je odgovornosti Mreže udruga Zagor i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
