Svjetska zdravstvena organizacija 1952. godine definirala je alkoholizam na sljedeći način: „Alkoholizam je bolest, a alkoholičar je bolesnik kod koga se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavljuje psihička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji“ (SZO). Unatoč navedenom i danas nije rijetkost da se na alkoholizam gleda kao na stil života, a ne kao na bolest. Konzumacija alkohola vrlo je raširena. O mogućim uzrocima alkoholizma postoje biološke, psihološke i sociološke teorije. Alkoholizam ostavlja posljedice na svim organskim sustavima. Važno je pravovremeno postaviti dijagnozu i započeti s liječenjem.

Adolescencija je vrijeme burnih psihičkih i fizičkih promjena praćeno jakom nesigurnošću i nestabilnošću te stalnim preispitivanjem vlastitog identiteta. Takvo je ozračje plodno tlo za sklonost raznom eksperimentiranju u ponašanju, pa tako i onom s alkoholom. Iako eksperimentiranje ne vodi nužno u ovisnost, pripito ili pijano stanje uvijek je izvor potencijalno rizičnog ponašanja. Tako mogu nastati i kobne posljedice poput prometnih nesreća u pijanom stanju, fizičkih obračuna među mladima, te drugi oblici vandalizma.

Problem alkoholizma nije problem samo osobe koja pije, već i njene obitelji i zajednice u cjelini. Procjenjuje se da danas svaka četvrta obitelj ima člana alkoholičara. Obilježja današnjeg vremena, u kojem je pijenje izgubilo odlike nečeg opasnog, zabranjenog i štetnog, a također je i kulturološko uvjetovano, nikako nam ne ide na ruku u prevenciji alkoholizma među mladima. Obrazac pijenja kod mladih razvija se prvenstveno u skupinama vršnjaka. U pozadini eksperimentiranja mladih s alkoholom često je kompleksna obiteljska anamneza - nasilje u obitelji, alkoholizam roditelja. Uz cigarete, alkohol je prvo sredstvo ovisnosti s kojim se mladi susretnu, nerijetko u obiteljskom okruženju.

Alkohol mladim osobama bude ponuđen od strane roditelja, rodbine i prijatelja, a dominantno u skupini vršnjaka. Za razliku od odraslih, koji imaju obrazac učestale i prekomjerne konzumacije alkohola, mladi konzumiraju alkohol rjeđe, ali gotovo uvijek s namjerom da se i napiju. Alkohol mladom čovjeku donosi sedaciju, euforično raspoloženje, potiče spontanost, prisnost s vršnjacima, bijeg od realnosti. 

U populaciji mladih ne možemo govoriti o ovisnosti, već o zloupotrebi alkohola. Ovisnost dolazi najčešće tek poslije desetak godina prekomjernog i učestalog pijenja kod mladića, odnosno nakon tri do pet godina učestalog i prekomjernog pijenja kod djevojaka. Stavovi prema pijenju formiraju se već u djetinjstvu i ranoj adolescenciji i to vrlo često po modelu identifikacije s najbližima. Za adolescenta i formiranje stava prema alkoholu najbitniji je čimbenik stav roditelja i obitelji.

Mnoga djeca odrastaju u obiteljima u kojima su jedan ili oba roditelja alkoholičari ili zloupotrebljavaju alkohol. Takve obitelji razvijaju disfunkcionalne obrasce ponašanja, često je prisutno fizičko ili emocionalno zlostavljanje, no i u situacijama kada nema takvog direktnog zlostavljanja, mlada osoba koja odrasta u obitelji alkoholičara trpi značajnu štetu. Odrastanjem u takvoj okolini gdje često ima puno sukoba, nepredvidivosti, nedosljednosti i kaosa, mlada osoba zbog ovih izazova nema prostora da zadovolji svoje emocionalne potrebe što ju dovodi u veći rizik da u odrasloj dobi razvije neki psihički poremećaj ili i sam postane ovisnik, ne samo o alkoholu. Zbog narušene obiteljske dinamike, djeca ovisnika nerijetko prerano odrastaju zbog toga što su prisiljena preuzeti druge uloge i odgovornosti neprikladne za svoju dob. Ona npr. često preuzimaju roditeljsku ulogu pa brinu o alkoholiziranom roditelju ili štite roditelja koji ne pije od nasilja, čuvaju mlađu braću i sestre, upućena su u novčane probleme obitelji i slično. Vrlo rano nauče potiskivati vlastite emocije i potrebe, jer iz okoline ne dobivaju podršku za njih što dovodi do razvoja emocionalnih, psiholoških i ponašajnih tegoba, koje se nastavljaju i u odrasloj dobi.

Prevencija alkoholizma među mladim osobama od iznimne je važnosti kako bi se na vrijeme zaustavio negativan trend ispijanja alkohola kao i poimanja alkohola normalnim izvorom zabavnih aktivnosti. Na društvenoj razini svakodnevno se provode brojne preventivne aktivnosti koje su zasnovane isključivo na principu uključivanja svih društvenih struktura te je njihov cilj podizanje svijesti mladih osoba u vezi s konzumacijom alkohola. Preventiva svakako mora biti usmjerena na cjelokupnu populaciju, s posebnim naglaskom na mlade kod kojih je veći rizik za pojavu alkoholizma. Škola i obitelj u zajedničkoj suradnji mogu organizirati brojne edukativno  - preventivne aktivnosti te na takav način utjecati na percepciju mladih o štetnosti konzumacije alkohola. Svaki od programa treba sadržavati tri osnovna cilja, a to su: smanjenje motivacije mladih osoba za eksperimentiranjem opojnih sredstava, povećanje osobne kompetentnosti i uvježbavanje aktivnog odupiranja mladih osoba pritisku vršnjaka.

 

Svetislav Joka, dipl. psih, spec.klin.psih

Zavod za javno zdravstvo Krapinsko – zagorske županije

Odsjek za zaštitu mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti

Zivtov trg 3, 49210 Zabok

 

Svetislav Joka zaposlen je u ZZJZKZŽ od 2011.g. Radi poslove psihologa u Odsjeku za zaštitu mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti. U sklopu savjetovališta za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo KZŽ provodi se dijagnostika, savjetodavni tretman djece, mladih i odraslih koji imaju poteškoća s mentalnim zdravljem. U savjetovalište se dolazi po prethodnom dogovoru bez liječničke uputnice, a sve  usluge su besplatne.

Članak je napisan u okviru projekta "Bez promila" koji je financiran sredstvima Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa, kojeg je nositelj Ministarstvo unutarnjih poslova. 

Fotografija preuzeta s https://pixabay.com/